Šta su antioksidansi i koja je njihova uloza u organizmu?

U uslovima zdravog života i čistog okruženja i nezagađene vode i hrane, antioksidativni sistem funkcioniše bez problema i skladno i odbrana od slobodnih radikala je deo vitalnih bioloških procesa. 

01.03.2022

Zlo doba savremenog društva su slobodni endogeni radikali koji nastaju, pre svega u vazduhu zbog njegovog ekstremnog zagađenja. Lančanim reakcijama umnožavanja povećava i njihovu vrstu i koncentraciju koje udišemo, ali oštećuju i kožu, oči, kosu i nokte. Udisanje polutanata može da inicira nastanak endogenih slobodnih radikala i njihovo razorno dejstvo.

Šta su antioksidansi?

Evolucija je, naravno, kao i u svim drugim situacijama opasnim po organizam,  učinila dobrobit da se stane na put oksidativnom stresu i slobodnim radikalima. Navažniji enzimi antioksidativnog sistema organizma su: superoksiddizmutaza (SOD), glutationperoksidaza (GPx), katalaza (CAT) i glutationreduktaza (GR). Važno je istaći da biosinteza i funkcija nekih od navedenih enzima zavisi od unosa minerala hranom, pošto organizam ne može da sintetiše hemijske elemente, zbog čega se nazivaju esencijalni mikronutrijenti, kao i većina vitamina, koji se smatraju zajedno sa mineralima, osim gradivnih i zaštitinim mikrokomponentama hrane. U slučaju koji je naveden to su selen i cink.

Antioksidansi u hrani

U uslovima zdravog života i čistog okruženja i nezagađene vode i hrane, antioksidativni sistem funkcioniše bez problema i skladno i odbrana od slobodnih radikala je deo vitalnih bioloških procesa. 

Namirnice koje sadrže antioksidanse su pre svega voće i povrće, posebno narandžasto, žuto, crveno, tamno-plavo (karoteni, ksantofili, likopen, lutein, flavonoidi, polifenoli i antocijani,...), koji se nalaze u lisnatom povrću, kao što su blitva, raštan, kelj, brokoli, zatim šargarepi, paprikama1, bundevi, paradajzu, kajsijama, trešnjama, kupinama, tamnim šljivama, tamnom grožđu,... 

Takođe i neki divlji plodovi, koji se nedovoljno  konzumiraju, kao što su trnjina, plod gloga-gloginje i divlji šipak2 su izvanredni izvor prirodnih antioksidanasa.  

I proteini namirnica životinjskog porekla, kao što su goveđe meso, meso živine i riba su bogati antioksidansima, ali i esencijalnim mikroelementima. Jagnjeće meso je poznato i kao dobar izvor cinka. 3

Kada to nije slučaj potrebna je suplementacija antioksidansima, i u jutarnjoj i u večernjoj dozi. Jutarnja zbog dodatnog izlaganju slobodnim radikalima, a večernja radi stabilizacije i revitalizacije organizma tokom sna.

Suplementacija antioksidansima

Suočeni sa ekstremnim permanentnim zagađenjima, pre svega vazduha, ali i povećanoj UV-radijaciji usled narušavanja ozonskog omotača, dokazano je da preparati sa organski vezanim selenom za biomasu kvasca, a iz koga je najveća biološka usvojivost i jedini je izvor selena, koji nema toksično dejstvo4, ima protektivno dejstvo od svih vrsta visokoenergetskih zračenja, uključujuči i radijaciona. Naši rezultati pokazali su da radnici koji su radili na servisiranju nuklearne elektrane nisu imali nikakvih posledica uprkos, u granicama dozvoljenim, povećanim dozama radioaktivnog zračenja. Neki podaci govore da osoblje koje manipuliše nuklearnim oružjem uzima preparate sa organski vezanim selenom, kao u opisanom slučaju, ali u dozi koja je četvorostruko veća od UL, naravno ne dugotrajno, pošto na tim poslovima rade periodično.

Pandemija kovida nameće kao činjenicu da kao preventivu i oporavak od ove opake bolesti sa neslućenim posledicama, stalno uzimanje preparata sa cinkom i selenom za zaštitu od posledica oksidativnog stresa.

Nesumnjivo je dokazano da ovi preparati selena vrše i detoksikaciju organizma od toksičnih metala, kao što su, olovo, kadmijum i živa, što potvrđuje naše iskustvo sa radnicima u topionici obojenih metala.

Naše zemljište je siromašno za biljke usvojivim selenom  i pored toga što je Srbija nekada bila jedan od najvećih proizvođača elementarnog selena, i da se opet nekada u Boru proizvodila formulacija selenovih soli za mikrođubriva, po tehnologiji čiji je jedan od autora i potpisnik ovog teksta, što za posledicu ima nedostatak selena u hrani5, pa i u organizmu našeg stanovništva6, što je dokazano velikim brojem radova članova „Beogradske škole o selenu“, čiji je rodonačelnik pokojni akademik profesor Zoran Maksimović. Pisac ovog teksta jedan je od njegovih đaka.

U zaključku o zaista čudesnom elementu selenu7, preporuka, da bi korisno bilo da što veći broj stanovnika uzima preparate sa organski vezanim selenom u kvascu kao stalnu suplementaciju8, što su naravno samo lepe želje obzirom na finansijsku situaciju većine naših građana.


Autor: Prof. dr Miroslav M. VRVIĆ
Naučni savetnik
Rukovodilac Sektora za istraživanje i razvoj
„GOLDFOOD 2020“


Velika crvena mesnata parika (približno 150 g) sadrži oko 190 mg vitamina C što je skoro 2,4 puta više od PDU.

Ovi šumski plodovi su bogati i vitaminom C.

Dakle, namirnice biljnog i životinjskog porekla su potentni izvori antioksidanasa specifične hemijske struktute, ali sadrže i vitamine i minerale, koji imaju ova svojstva. Biološki aktivne supstance koje sarže biljke nazivaju se fitopreparatima ili na engleskom često botanicals.

Preparati sa neorganski vezanim selenom u obliku soli natrijum-selenit, čija je usvojivost svega nekoliko procenata, a dokazano je na animalnim modelima da je tokom dugotrajnog konzumiranja ovih preparata, došlo do oštećenja očnog sočiva usled zamućenja (katarakta). Preparati sa organski vezanim selenom u obliko seleno-aminokiseline-seleno-metionina imaju neprijatan miris i nisu neotrovni.

Mit o tome da do deset jezgara brazilskog oraha sadrži dovoljno selena za PDU, su apsolutno natačni, što su na velikom broju uzoraka dokazali i brazilski naučnici, odnosno količina selena u ovom koštičavom voću direktno je zavisna od sadržaja selena u zemljištu, podrazumevajući da su odlučujući i oblik u kome se nalazi u tlu i njegova kiselost.

Normalno je da se nameće pitanje kako deficit selena nema posledice, pre svih na mišićnu slabost, u naših građana? Dokazano je da u takvim slučajevima vitamin E delimično preuzima ulogu selena, a nedostatak vitamina-avitaminoza ovog vitamina nije zabeležena.

Selen doprinosi normalnoj spermatogenezi-nastanku spermatozoiida, dakle doprinosi njihovoj vitalnosti, a samim tim i plodnosti, što je dozvoljena zdravcstvena izjava.

Paradoksalno je da je suplementacija kroz hranu, i to sve češće organski vezanim selenom uobičajena za domaće životinje uključujući i živinu, kako bi se sprečila, pre svega mišićna slabost.


IZJAVA: Ovaj tekst proizašao je is pregleda naučno-stručne literature, dugogodišnjeg iskustva autora i njegovih opažanja. Sve navedeno ima jedino za cilj da informiše potencijalne korisnike bez namere da daje preporuke ili savete!